Roditelji djece 7 do 13 godina

Mobilni telefon djetetu, koliko god ga željelo, može predstavljati veći problem nego što mu može pomoći. Telefoni su skupi i djeca to znaju, dakle opterećeni su brigom da će ga izgubiti, razbiti ili će im ga neko ukrasti. Želite li time opteretiti svoje dijete samo da biste mogli da se čujete sa njim kad god poželite? Dijete koje je vani bez mobilnog telefona je opuštenije, a gradi odgovornost i osjećaj o vremenu, ne čekajući da ga roditelji pozovu da dođe. Odgodite kupovinu mobilnog telefona što je više moguće. Odrasli ste bez mobilnog telefona.

Kontrolišite koje video igrice koristi vaše dijete dok je na internetu. Neke video igre su veoma opasne po život vašeg djeteta. Neki četovi i veb-stranice promovišu samoubistvo kao vrstu završetka video igrice. Video igrica pod imenom „Plavi kit“ odnijela je na desetine mladih života završenih samoubistvom. Preko mreža Vatsap, Tviter i Fejsbuk, širi se video igrica „Momo“, namijenjena najmlađima. Igrica počinje kontaktiranjem preko sličice virtuelnog ženskog lika koja se zove Momo. Momo djeci potom predlaže niz zadataka čiji je krajnji cilj navođenje djece da izvrše samoubistvo. Ukoliko djeca pokušaju da prekinu komunikaciju, prijeti im se nizom uznemiravajućih poruka i slanjem otvorenih prijetnji o tome da će svi njihovi lični podaci biti objelodanjeni na internetu. Da biste bili sigurniji da vaše dijete koristi video igrice primjerene njegovom/njenom uzrastu pogledajte kako se igrica rangira putem PEGI, evropske organizacije za pomoć roditeljima u razumijevanju kvaliteta i sadržaja video igrica za djecu https://pegi.info/en/index/. Ako vaše dijete počinje da pokazuje interes za video igre, raspitajte se koje video igrice su primjerene za izrast vašeg djeteta. Pitajte stručnjake o tome, a potom i sami pregledajte sadržaj video-igrice. Ako možete, pomozite djetetu da instalira video-ugricu. Ako ne znate da instalirate video-igricu, naučite to da radite uz pomoć prijatelja ili stručnjaka, jer ćete tako steći povjerenje vašeg djeteta. Dijete će biti srećno što ga podržavate u ostvarivanju njegove želje. Imajte vrijeme da sa djetetom odigrate sve nivoe igrice, ili jedan njen dio. Pokažite interes za sadržaj video-igrice i nakon što ste prestali da učestvujete u igri s vašim djetetom. Povremeno tražite da vam opiše izazove i zanimljivosti iz dijela igre koji niste “prošli”. To će biti način da se povežete s djetetom u svijetu video-igara u periodu ranog susretanja s ovim internet zanimljivostima.

Djeca ovog uzrasta ne bi trebala da budu članovi društvenih (socijalnih) mreža. Fejsbuk i Instagram su najpopularnije društvene mreže mladih u Republici Srpskoj. Obje mreže zahtijevaju da  osoba ima najmanje 13 godina kako bi mogla da napravi nalog, a pravljenje naloga sa lažnim informacijama (datum rođenja) krši uslove korištenja te oslobađa pomenute mreže odgovornosti u slučaju zloupotrebe. Ako je vaše dijete napravilo nalog na Fejsbuku, predlažu vam da mu pokažete kako da ga izbriše. Izbriši nalog
Prijava naloga koji pripada djetetu mlađem od 13 godina moguća je na Prijavi dijete mlađe od 13 godina.
Uputstvo za Instagram profil.

Djeci koja su u drugoj polovini ovde starosne kategorije, naročito ako ste im kupili mobilni telefon, ne možete i ne trebate zabranjivati internet. Pokušajte naći način da to bude pod vašom kontrolom. Ako ne prisustvom poslužite se šiframa, blokiranjem stranica ili isključivanjem signala. Redovno pregledajte istoriju posjeta. Sigurnosne lozinke morate i vi znati. Ako vaše dijete koristi otisak prsta kao metodu otključavanja telefona, znajte da je moguće pohraniti više otisaka, pa neka i vaš bude jedan od njih.
Na Gugl plej prodavnici možete pronaći niz aplikacija (neke su besplatne) namijenjenih roditeljskoj kontroli (Parental Control) za telefon i tablet.

Rizik kod upotrebe interneta je veći što su godine vašeg djeteta manje. Odnosno, što je dijete mlađe šanse da postane plijen grabežljivaca (predatora) su veće. Moguća štetna iskustva na internetu povećavaju se i sa dužinom vremena koje dijete provodi na internetu, posebno s dužinom vremena provedenog na internetu bez vašeg nadzora i prisustva. Najbolji način da budete sigurniji da vaše dijete neće imati loša iskustva na internetu, jeste da mu postanete saradnik i prijatelj u tim komunikacionim aktivnostima. Instalirajte igrice koje ste prethodno pregledali i igrajte s vašim djetetom neke nivoe ili djelove unutar te igre, kako biste bili sigurni da su igrice zaista prilagođene za uzrast vašeg djeteta. Ako je vaše dijete ponekad samo na internetu i voli da pretražuje sadržaj na mreži, razmislite o upotrebi specifičnih pretraživača namjenjenih za sigurne stranice za djecu. Jedan od takvih je Guglov Kidl (Kiddle). Više o tome pogledajte na veb-stranici: https://www.verywellfamily.com/safe-web-browsers-for-kids-1258934.

Zavisnost od video igrica

Svjetska zdravstvena organizacija izvršila je klasifikaciju zavisnosti od video igrica i odredila ovu zavisnost kao vrstu bolesti.

Neka djeca već sa pet godina pokazuju zavisnost od igranja video igrica. Stoga što prije počnite da pratite, ne samo koje sadržaje dijete traži na internetu, već naročito – koliko vremena provodi na internetu, te kako se u toj interakciji ponašaju. Ukoliko primjetite da dijete dugo sjedi za računarom ili, koristi neki drugi uređaj za pristup internetu, da je dugo tokom noći budno i da se ujutro budi dremljivo i nenaspavano, već je vrijeme da reagujete.

Najprije, razgovarajući o tome koliko je pretjerivanje s igranjem igrica štetno za zdravlje, a potom i jasno stavljajući do znanja da ćete preduzeti neke mjere zaštite – od ograničavanja do potpunog uskraćivanja upotrebe računara.

Predložite kompromis o dužini vremena koje dijete može dnevno da provodi igrajući video igrice. Ne odstupajte od dogovorenog i ne mijenjajte pravila, dok god se dijete pridržava kompromisnog dogovora.

Ukoliko vaše dijete pokazuje nešto od sljedećih oblika ponašanja, vrijeme je da preduzmete ozbiljne mjere zaštite vašeg dijeteta, koje podrazumijevaju i potpunu zabranu igranja igara.

• Često ima razlog da ne ode u školu;
• Odbija da se druži s všnjacima;
• Jede rijetko, malo i „na brzinu“;
• Sjedi satima, bez da ode do toaleta ili pije vodu;
• Pokazuje nezainteresovanost za razgovor i „ovaj svijet“;
• Ima promjenu ponašanja;
• Teško i rijetko razgovara s vama i ukućanima, ali i s drugim ljudima;
• Insistira na samoći s računarom;
• Plače i histeriše ukoliko mu ograničite upotrebu video igrice
• Počinje da se trese i vrišti ako ga upozoravate da pretjeruje u igri video igrice.

Zavisnost od interneta je psihički poremećaj, koji se manifestuje kao opsesivna želja da se provodi vrijeme na internetu. Osoba provodi mnogo vremena u aktivnostima vezanim za sadržaje na internetu, zanemaruje uobičajene aktivnosti poput druženja, poslovnih obaveza, učenja, kućnih poslova itd. i ima poteškoća da prekine internet aktivnosti, čak i kad sama prepozna da je vrijeme za to. (Wikipedia)

U svijetu postoje mnoge bolnice za liječenje zavisnika od igranja video igrica. Stručnjaci smatraju da je ova vrsta zavisnosti vrlo složena, a postupak liječenja dugotrajan. Pažljivo nadzirite aktivnosti vašeg djeteta, imajući na umu da se nekima događa i ova vrsta mentalnog poremećaja.

Vršnjačko nasilje na internetu se pojavljuje u različitim oblicima. Djeca na internetu mogu biti neočekivano okrutna, a posljedice za dijete žrtvu mogu biti veoma teške, pa i tragične.
Mnoga djeca u školi dožive strašna poniženja i mučenja, koja teško možemo i da zamislimo. Nasilje u školi, na žalost, postoji i ponekad ga je veoma teško spriječiti: http://www.mpn.gov.rs/wp-content/uploads/2015/08/nasilje-u-skolama-za-web.pdf
Veoma je važno prepoznati i još važnije da odmah reagujete s namjerom da zaštitite svoje dijete žrtvu. Pojave vršnjačkog nasilja obuhvataju mnoge neprimjerene i štetne postupke:
• Praćenja šta dijete žrtva radi na internetu;
• Različite prijetnje porukama i slikama;
• Upućivanje psovki, ružnih riječi, omalovažavanje i ruganje;
• Upotreba i podsticanje govora mržnje prema djetetu žrtvi;
• Slanje uvredljivih komentara kao i slanje spemova i lažnog sadržaja putem elektronske pošte;
• Zloupotreba fotogafija djeteta; od fotomontaže do neprimjerenih komentara;
• Neukusne šale na račun djeteta žrtve koje vrijeđaju djetetovo dostojanstvo;
• Kreiranje lažnih stranica i postova o djetetu žrtvi;
• Kreiranje anketnih pitanja o djetetu žrtvi s namjerom povređivanja;
• Isključivanje iz grupnog četa;
• Ignorisanje komunikacije s djetetom žrtvom unutar komunikacije na društvenim mrežama;
• Snimanje i javno postavljanje nasilnih scena kojima je dijete žrtva izloženo;
• Dijeljenje i promocija takvog sadržaja na internetu;
• Krađa lozinki i identiteta djeteta žrtve;
Priroda vršnjačkog nasilja
Nasilje među djecom vršnjacima putem interneta postaje sve učestalije, a prema posljedicama sve teže. Vršnjačko nasilje najčešće počinje kao agresivna, prijeteća verbalna komunikacija koja potom može da preraste u fizički obračun, isključivanje iz grupe, i u javnu porugu i ogovaranje.
U odnosu na druge oblike nasilja ovaj vid nasilja može da traje 24 časa dnevno. Veoma se brzo širi unutar grupe kojoj dijete žrtva pripada i koja je djetetu žrtvi veoma važna. Treba imati u vidu da je sadržaj na internetu trajan i da se jednom nešto postavljeno na njemu ne može izbrisati. Sadržaji se brzo dijele i šire, što je dodatni problem za dijete žrtvu koje je svjesno da su „svi“ vidjeli problematični sadržaj kojim se dijete kompromituje. Stručnjaci ovu pojavu nazivaju snagom riječi.

Obratite pažnju na to kako se dijete ponaša dok je na internetu. Da li je zabrinuto? Pokazuje li nelagodnost i zbunjenost dok komunicira na internetu? Da li je neraspoloženo nakon boravka na internetu? Povlači li se u sebe i u svoju sobu? Insistira li na samoći i odbija li da razgovara s vama o svom raspoloženju? Razmislite da li vaše dijete pokazuje nesigurnost i nelagodu kad kreće u školu ili ide da se igra? Istražite šta je razlog takve emocije, ako je primjetite. Pokušajte da nastanak ovih emocija povežete s nekim mjestom ili osobom s kojom vaše dijete dolazi u kontakt, kako biste lakše otkrili uzrok emocionalnog stanja vašeg djeteta.
Nasilje na internetu može da se prenese i u realan život, a dijete može postati i žrtva fizičkog nasilja. Stoga, povremeno pažljivo i diskretno pregledajte i tijelo vašeg djeteta. Ukoliko primjetite modrice, ogrebotine ili oderotine na odjeći, školskom priboru i drugo, istražite uzroke ovih pojava i razgovarajte s djetetom. Učestalost ovih pojava, sasvim je pouzdan činilac da morate odmah da reagujete na zaštiti vašeg djeteta
(Ovde sada onaj uvijek isti slogan – obraćanje kome? To dogovaramo kako)

Učite dijete da ne bude nasilnik
Vaše dijete može biti i nasilnik, a ne samo žtva na internetu. Da biste to spriječili, učite ga da poštuje svoje vršnjake kao i odrasle. Objasnite mu važnost lijepih riječi i manira i nužnost poštovanja druge ličnosti. Razgovarajte s djetetom o važnosti da se drugome ne nanese šteta na bilo koji način.
Sugerišite mu da nikada i ni pod kojim uslovima ne učestvuje u vršnjačkom nasilju, ali i da vam obavezno ispriča situacije u kojima mu/joj neko prijeti, ucjenjuje ili prisiljava na nešto.Gradite odnos povjerenja kako biste mogli da vjerujete jedno dugome.
Imajte na umu da mala grudvica lako može postati lavina.
Slučaj vršnjačkog zlostavljanja u školi, ali i u okruženju možete prijaviti Ombudsmanu za djecu RS.